Svoju novu suradnicu Slatkopedija je pronašla u mladoj Talijanki s londonoskom adresom – o svom novom, bezglutenskom životu i blog The Gluten-Freelancer priča nam Francesca Della Penna.
Kada u dobi od 27 godina saznate da bolujete od celijakije, vaš se život iz temelja mijenja – novi način života podrazumijeva niz promjena od kojih je prelazak na bezglutensku prehranu tek jedna u nizu. Upravo ova sudbina zadesila je našu novu suradnicu Francescu Della Pennu koja je prije nešto više od osam mjeseci saznala razlog svojih zdravstvenih problema. To ju je potaknulo na novi život, a svoje putovanje bezglutenskom prehranom odlučila je podijeliti i s drugima pa je u listopadu prošle godine pokrenula blog The Gluten-Freelancer.
U razgovoru za naš portal Francesca je otkrila koji su glavni izazovi u pripremi bezglutenskih slastica te što sve u budućnosti možemo očekivati od nje.
Kako je započela vaša blogerska priča? Zašto ste odlučili početi voditi blog?
Postala sam blogerica iz nužnosti. Kad govorim o nužnosti mislim na potrebu da podijelim svoje iskustvo o tomu kako se osjećam bolje iz dana u dan. Ja sam novinarka i još od djetinjstva sam voljela pisati. Ovaj blog predstavlja spoj mojih strasti i jedinog lijeka za bolest koja mi je dijagnosticirana u svibnju prošle godine: celijakiju.
Saznati da bolujem od celijakije u 27. godini istovremeno je bilo stresno iskustvo, ali i iskustvo koje mi je promijenilo život. Započeti prehranu bez glutena u odrasloj dobi je borba sa svim dosadašnjim navikama i stilom života. Kako bih zavoljela svoj novi život odlučila sam se svaki dan podsjećati koliko je važno jesti zdravo i posvećivati pažnju detaljima. Podijeliti sve to sa svijetom za mene znači pomoći ljudima koji su u istoj situaciji kao i ja da zavole svoj život bez glutena.
Do trenutka dok niste saznali svoju dijagnozi, jeli ste sve, i glutenske i bezglutenske proizvode? Jeste li i sami primijetili da slabije podnosite gluten, posebno pak slastice s glutenom?
Dijagnozu sam dobila iznenadno. No, prije nego što sam saznala za celijakiju, više sam godina trpjela fizičku bol zbog problema s probavom, napuhnutosti, osipa, promjena raspoloženja. Međutim, liječnici nikad nisu povezali te moje slabosti s celijakijom. Uvijek su mi govorili da patim od sindroma stresa koji mi je pogađao crijevo. S obzirom na to da sam Talijanka, gluten je oduvijek sastavni dio moje prehrane, ali nikad ne bih mogla pomisliti da je on uzrok mog lošeg zdravstvenog stanja. Sada, kad pogledam unatrag, shvaćam zašto je i prilikom jedenja slastica koje sadrže gluten, moje tijelo uvijek imalo razne reakcije. Dobro se sjećam kada sam s dvanaest godina imala problema s probavom zbog keksa te je sve riješeno kortizonom. Mislila sam da sam alergična na suho voće, a kad ono… bilo je to zbog glutena.
Od trenutka kad ste dobili dijagnozu do danas prošlo je više od osam mjeseci. Jeste li se tijekom tog vremena uspjeli priviknuti na svoj novi život, na život bez glutena?
Iskreno? Osjećam se kao da sam ponovno rođena. Moj novi život mi je donio vedrinu, snagu i postojanost. Ja sam osoba koja inače voli izazove i možda mi je upravo to pomoglo da prihvatim svoje novo stanje bez problema. Od kada sam započela bezglutensku prehranu nemam više problema s probavom, počela sam se svakodnevno baviti fizičkom aktivnošću te pri tom ne osjećam umor i razvila sam disciplinu u prehrani. Osim toga, pokretanje kulinarskog bloga te recenziranje restorana pomoglo mi je u stvaranju novih recepata i u tomu da zavolim svoj bezglutenski život. Nije uvijek bilo jednostavno, osobito nakon bolnice. No, odlučila sam voljeti samu sebe i brinuti o svom tijelu kao nikad prije i rezultat je doista zadivljujući.
Koliko je teško pripremati slastice bez glutena? Koji su najveći problemi s kojima ste se susreli?
Priprema bezglutenskih slastica sigurno je puno zahtjevnija od onih tradicionalnih. Najveći problem predstavlja složenost rada s tijestom i brašnom. Bezglutenska su tijesta uglavnom ljepljiva te je teško s njima rukovati. Jedan primjer je priprema pite s bezglutenskim prhkim tijestom. Prvi put kad sam to radila bila je to prava noćna mora. Recimo samo da sam na kraju dobila previše slatko čudovište bez oblika. Važno je i dobro pročitati jesu li u brašno dodani šećere jer se obično nedostatak glutena nadomješćuje enormnim količinama šećera. Najveći izazov je naći idealno brašno. Zatim, tu je i izrada tijesta koja je svakako najteži dio pripreme bezglutenskih slastica.
Po vašem mišljenju, koje su najveće razlike između glutenskih i bezglutenskih slastica? Postoje li razlike u okusu, načinu pripreme?
Kad sam prvi put probala bezglutensku slasticu, moja prva reakcije je bila: preslatko! Mislim da je uzrok tomu ono što sam ranije istaknula: pretjerano dodavanje šećera kako bi se nadomjestio manjak glutena. Međutim, ono što mi je naviše nedostajalo je bila mekoća. Često su slastice bez glutena suhe, tvrde. Ovisi naravno o receptu, ali primijetila sam puno veću hrskavost u bezglutenskim slasticama u odnosu na one glutenske. Kao što sam već istaknula, osnovna je razlika u jednostavnosti pripreme: bezglutensko tijesto je uglavnom jako ljepljivo. Okus? Ovisi o spretnosti onoga tko priprema slastice.
Koliko ste bezglutenskih slastica do danas pripremili i koja vam je najdraža?
Uglavnom se bavim glavnim jelima, s obzirom na moju ljubav prema tjestenini i mesu. Međutim, preći na bezglutensku prehranu značilo je i pronaći alternativu za moje deserte i stoga sam počela pripremati slastice kako bih upotpunila svoje kulinarske vještine. Na blogu je još uvijek relativno mali broj slatkih recepata, ali imam namjeru obogatiti rubriku bezglutenskih slastica. Moja najdraža bezglutenska slastica do sada svakako je bila moja rođendanska torta. Jako mi je stalo do proslave rođendana, a ovaj ovogodišnji je bio moj prvi rođendan od kada mi je dijagnosticirana celijakija. Stoga sam odlučila pripremiti tradicionalnu „slatku pizzu“ u novoj, bezglutenskoj verziji s čokoladom, kremom i šlagom.
Odakle crpite inspiraciju za bezglutenske recepte – smišljate li recepte sami ili inspiraciju pronalazite na drugim blogovima, u kuharicama…?
Možda će ovo biti i preočiti odgovor, ali za mene najveća inspiracija je tradicija. Pod tradicijom podrazumijevam kuhinju moje majke i talijansku gastronomsku kulturu. Postoje povijesni recepti s kojima sam odrasla i jako mi je stalo do toga da ih napravim u bezglutenskoj verziji. Međutim, tu su naravno i neke nove ideje koje proizlaze iz činjenice da živim u Londonu. Posjećivanje novih restorana i isprobavanje novih jela predstavlja veliku inspiraciju za moje recepte. Jako sam kreativna osoba i to mi pomaže u smišljanju, kreiranju i izradi nekih jela u novim verzijama.
Koji je vaš omiljeni sastojak u pripremi slastica?
Obožavam suho voće. Kao što sam prije rekla, kad sam bila mala, mislila sam da sam alergična na suho voće, a zapravo je to bila greška. Budući da ga nisam dugo jela, kad sam ponovno počela., nisam se više mogla zaustaviti. Volim orahe, bademe, lješnjake, brazilske oraščiće i mnoge druge.
Blog postoji već nekoliko mjeseci – što kažu čitatelji? Jeste li zadovoljni reakcijama?
Ono što me u svemu ovomu najviše uveseljava svakako je entuzijazam čitatelja, komentari na društvenim mrežama i sudjelovanje i podrška mojih prijatelja i obitelji. Nisam očekivala da ću naići na takvu podršku od samog početka. Blog sam pokrenula u listopadu prošle godine, smatram ga svojom malom kreacijom i nadam se da će nastaviti rasti s istim entuzijazmom kao u prvih nekoliko mjeseci. Međutim, to ponajprije zahtjeva moj veliki trud i strast. Kad si poseban, ljudi to primijete, a ja baš to želim za svoj blog – da čitateljima prenesem to nešto autentično.
Koji je vaš glavni motiv za vođenje bloga – je li to jednostavno želja da svoje recepte podijelite s drugima ili pak želja da pomognete drugima koji se nalaze u istoj situaciji kao i vi?
Glavni motiv zbog kojeg sam i pokrenula The Gluten-Freelancer je pomaganje drugima koji su u istoj situaciji kao i ja da svakodnevno prihvate svoje novo stanje. Želim da se osjete shvaćeno, da shvate da imaju i drugi izbor za svoju rutinu i prehranu, da se inspiriraju, ali i da sama sebe inspiriram na pobjedu – to su temelji za prihvaćanje bolesti kao što je ova. Želim pomoći onima koji su, kao i ja, otkrili da više ne mogu živjeti kao drugi te im ponuditi ukusne i jednostavne alternative.
Vi ste Talijanka koja živi u Londonu. Kako to da ste odlučili blog pisati isključivo na engleskom jeziku? Postoji li možda neka mogućnost da blog u budućnosti bude i na talijanskom?
Odlučila sam blog pisati na engleskom zbog međunarodnog aspekta. Studirala sam i živim u Londonu i tu sam postala profesionalna novinarka na City Universityju. Sadržaj na engleskom jeziku nudi blogu veću mogućnost rasta i čitanje u raznim dijelovima svijeta. Međutim, talijanski je moj materinski jezik i najmanje što mogu napraviti je nazivati recepte talijanskim imenom (one tradicionalne recepte) ili se pak referirati na moju kulturu u tekstovima. Možda, jednom u budućnosti i bude talijanska verzija bloga. Veliki sam obožavatelj pitanja „Zašto ne?“.
Po vašem mišljenju, ima li u Londonu dovoljno slastičarnica koje nude bezglutenske slastice ili je to još uvijek teško naći?
Budimo iskreni, ne znaju svi kuhati i ne žele se svi zatvoriti u kuhinju. London nudi razne bezglutenske opcije u smislu slastičarnica i pekara. Otvaranja bezglutenskih slastičarnica i pekara u supermarketima je svakako pozitivna stvar za nas oboljele od celijakije. Smatram se sretnom osobom jer živim u gradu koji nudi puno opcija. Nažalost, broj oboljelih od celijakije je u stalnom porastu i mislim da se i tržište prilagođava tomu.
Na našem je portalu već objavljen jedan vaš slatki recept, a u budućnosti ih očekujemo još. Možete li nam otkriti što pripremate za naše čitatelje, što možemo očekivati od vas?
Recept za parrozzo abruzzese je ostvario veliki uspjeh i nadam se da ću vam u budućnosti moći ponuditi i druge slatke recepte i to što prije. Razmišljam o nečemu što sadrži palentu, bademe i limun… što će biti? Keksi, torta, pita?
Fotografije: The Gluten-Freelancer
