Umijeće pripreme imotske torte upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i to prvenstveno zahvaljujući činjenici da su za pripremu iste potrebne posebne vještine i znanje te specifične namirnie.
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske donijelo je odluku o upisu umijeća pripreme imotske torte u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (”Narodne novine” broj 145/24) i članka 6. stavka 2. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 128/2025).
Umijeće pripreme imotske torte podrazumijeva posebne vještine i znanja te specifične namirnice. Riječ je o svečanom okruglom kolaču od prhkog tijesta s bogatim nadjevom te karakterističnim ukrasom u obliku krune koji se priprema kao znak identiteta i simbolični vrhunac proslava svih većih životnih i godišnjih obiteljskih običaja stanovnika grada Imotskog i Imotske krajine.
Imotska torta izrađuje se od badema, naranče i limuna koji prevladavaju u recepturi, a tu su i karakteristični domaći proizvodi maraskino i prošek te niz začina poput cimeta, oraščića, klinčića, vanilije i ruma koji su iz različitih krajeva svijeta stizali upravo zahvaljujući pomorcima i razvijenim trgovačkim vezama s cijelim svijetom.
Ova se torta i danas priprema u posebnim prilikama, naročito za obiteljska okupljanja, svadbe, krštenja te proslave Božića i Uskrsa, a u posljednje se vrijeme sve više priprema u svrhu jačanja identiteta i promocije te kao simbol regionalnog ponosa.
Prema načinu pripreme svrstava se u kolače od prhkog tijesta, a priprema se tako da se polovica glatko umiješanog tijesta od brašna, praška za pecivo, maslaca i žumanjaka, uz dodatak prošeka i korice limuna, stavlja na dno okruglog kalupa, zatim se puni pripremljenim nadjevom, a na vrhu ukrašava ostatkom tijesta u obliku mreže i karakterističnih roščića poput krune.
Najvažniji dio imotske torte je nadjev koji se priprema od mljevenih prženih badema sjedinjenih s jajima i šećerom, uz obilje aromatičnih začina koji mu daju specifičan okus. Doziranje sastojaka, posebice začina u nadjevu, kao i umijeće izrade ukrasnog gornjeg dijela te vještina prilagođavanja temperature za pečenje, zahtijevaju određene vještine i umijeće koje se s puno pažnje u obiteljima po ženskoj liniji prenose s koljena na koljeno.
Tijekom 20. stoljeća putem različitih platfomi i medija (kuharice, gastro blogovi, turistička promidžba, televizijske emisije, e-portali, usmena predaja) do danas baštinsko i kulturološko značenje imotske torte proširilo se na nacionalnu razinu, ali i izvan granica Hrvatske. Tradicija pripremanja imotske torte u obiteljima i dan danas se generacijski prenosi, a ovaj se kolač kao simbol lokalne prepoznatljivosti posljednjih desetljeća priprema i na različitim turističkim manifestacijama te na različitim festivalima. Imotska torta kao baštinska posebnost lokalne ponude dobila je od Hrvatske gospodarske komore oznaku „Izvorno hrvatsko” pa se kao takva priprema i u restoranima, slastičarnicama te prehrambenim tvrtkama, a vještina pripreme ove slastice uključena je i u kurikulum Obrtničko-industrijske škole u Imotskom.
Značajan doprinos valorizaciji imotske torte dale su Maja Nikolić i Gaby Škeva čijim je zaslugama nastala knjiga Imotski na pjatu, kuharica s najznačajnijim receptima Imotskoga, prvi put objavljena 1995. godine.
Izvor: visitimota.com
Fotografije: Mirjana Bošković Smrekar
