Baš kao što smo vam prošli tjedan obećali, danas vam donosimo recenziju knjige Sladoledari koju potpisuje Alis Marić s bloga Čitaj knjigu.

Ovo je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala ove godine. Od prve do zadnje rečenice držala me je u posebnom raspoloženju ushita i divljenja. Ernest van der Kwast je čarobnjak riječi, ugođaja i stvaranja likova o kojima nakon čitanja još dugo razmišljate.

Za čas me je uvukao u odnose talijanske obitelji Talamini koja zimi živi u slikovitoj dolini okruženoj snježnim vrhovima Dolomita, a odmah u rano proljeće seli u Nizozemsku, u Rotterdam gdje do jeseni u malom salonu proizvodi i prodaje slasni sladoled nevjerojatno maštovitih okusa. Tijekom čitanja ne možete odoljeti ne razmišljati o nježnim i slasnim okusima najrazličitijih sladoleda od pistacija, čokolade, lješnjaka, cimeta, malina, jagoda ali i grappe i bosiljka. Luca Talamini svake godine izmisli nove i najneobičnije okuse i boje obiteljskog sladoleda. Do tada njegov brat Giovanni, crna ovca obitelji, ne pokazuje ni najmanji interes za obiteljsku tradiciju. Iako obitelji Talamini već četiri generacije živi od sladoleda koji im osigurava glavni prihod, Giovanni je rođeni pjesnik, pisac i zaljubljenik u književnost, posebno poeziju, pa se čitajući „Sladoledare“ nećete samo sladiti malinama, jagodama, bosiljkom, breskvama, čokoladom ili bademima već i uživati i u poeziji kojom ova knjiga vrvi. Giovanni hrabro odbija nastaviti obiteljsku tradiciju proizvodnje sladoleda i postaje lektor, izdavač i direktor najprestižnijih svjetskih festivala poezije i putuje po cijelom svijetu.

Time nam ova knjiga poručuje da bi djeca u obiteljima koje imaju snažan i generacijama uspješan posao trebala imati slobodu životnih izbora. Neki imaju dovoljno snage oduprijeti se tradiciji i ne raditi ono što ih ne zanima i u čemu se ne vide. Ali, neki su preslabi i pristaju raditi ono što su radili njihovi očevi, djedovi, pradjedovi iako znaju da će ih to učiniti nesretnima i nerealiziranima. To pak često dovodi do razdora u obitelji, ali dobar liječnik ili odvjetnik neće automatski dobiti sina koji će biti tako dobar u tom poslu jer ima drugih talenata. Nekada je bilo nepisano pravilo da sinovi nastavljaju očev posao što je bilo izvorom mnogih nesretnih sudbina. (Flaubert je imao sreću što je njegov stariji brat zaista želio biti kirurg poput njihovog oca).

No, vratimo se romanu. Osim Giovannija tu je i Luca no braća nisu dobra, Luca je u sladoledu, a Giovanni u stihovima. Jednog dana Giovannija posjećuje brat koji je preuzeo salon sladoleda, oženio zlatokosu Sophiju, djevojku u koju su obojica jednom bili strašno zaljubljeni. Luca bratu postavlja neobičan zahtjev…Taj neizgovoreni bratski sukob je za mene i najjači element ove knjige i toliko je snažan da sam zaboravljala da u ruci držim roman. Roman je vješto napisan pa ćete uživati i u opisima zaljubljivanja, onih mladenačkih, ali i kasnijih ljubavi te predivnim opisima tjelesnih ljubavnih užitaka. Autor opisuje sladoled i žensko tijelo pomalo na isti način.

„Sladoledari“ nisu samo priča o sladoledu i njegovoj proizvodnji – sladoledarski obiteljski posao samo je povod. Iako ćete čitajući saznati puno zanimljivih teorija i anegdota o toj omiljenoj slastici na koju nitko ne ostaje ravnodušan, ipak je ovo prvenstveno priča o četiri generacije u jednoj obitelji. Priča je to i o tomu kako niti jedna obitelj nije idealna i kako nikada ne znamo što se događa između četiri zida. Koje sve tajne dijele njeni članovi? Kako se nose s teškoćama? Znamo da je uvijek negdje neki križ, a vi svakako pročitajte kakav nose Talaminijevi. Ali to je život – uči nas ova knjiga kao i mnoge druge. Epilog autora također objašnjava autentičnost ove tople ljudske priče. Obiteljske sudbine uvijek su zahvalna tema za dobar roman.

Fotografija: Čitaju knjigu