Ni korona nije stala na put ostvarenju slatkog sna Doris Pecić – donosimo sve detalje o novom omiškom slatkom mjestu

Početkom lipnja u Omišu se otvorila nova slastičarnica, a sve detalje o najnovijoj omiškoj slatkoj priči za naš je portal otkrila vlasnica slastičarnice, Doris Pecić.

Trg svetog Mihovila postao je nova najslađa adresa u Omišu jer je upravo tamo, početkom lipnja ove godine, slastičarka Doris Pecić otvorila svoju slastičarnicu nazvanu I Gemelli. Talijansko ime slastičarnice otkriva povezanost vlasnice slastičarnice sa susjednom nam Italijom, ali i predstavlja slatko uključivanje njezine djece u cijelu ovu slatku priču – jer oni su, baš kao što i ime kaže – blizanci.

Iako joj je korona malo pomrsila račune i odgodila samo otvaranje slastičarnice, Doris se nije lako predavala pa je uz podršku svog muža i obitelji, ali i uz savjete svojih kolegica Tee Mamut i Teute Babajko, uspjela svoj slatki san pretvoriti u stvarnost.

Iskoristili smo priliku i s Doris pretresli sve slatke teme – od toga kakva ponuda čeka njezine goste u slastičarnici, preko njezinog slatkog puta i obrazovanje pa sve do malih tajni uspješne pripreme slastica.

Čijem se radu divi, koju slasticu osobito voli pripremati te što misli o mogućnostima slastičarskog obrazovanja u Hrvatskoj, saznajte u nastavku teksta.

Omiš  je nedavno dobio novu slatku adresu – slastičarnicu I Gemelli. Recite nam nešto više o tomu – tko stoji iza cijele priče i kada je slastičarnica otvorena?

Iza cijele priče stoji vlasnica i pastry chefica Doris Pecić koja je ovu slastičarnicu otvorila početkom šestog mjeseca na atraktivnoj lokaciji u samom centru starog grada Omiša.

Slastičarnica nije otvorena kao samostalni objekt nego kao podružnica restorana Cocopazzo. Kako je došlo do te suradnje i zašto ste odlučili na taj način otvoriti slastičarnicu?

Cocopazzo je restoran  u vlasništvu muža i mene već četiri godine i nastao je kao rezultat dugogodišnjeg iskustva u ugostiteljstvu. S obzirom na pozitivne reakcije naših posjetitelja s posebnim naglaskom na moje slastice koje su se u restoranu posluživale od početka, otvaranje podružnice I Gemelli bio je prirodan slijed događaja.  Možda do otvaranja ne bi još došlo da slučajno nismo pronašli prostor u blizini restorana za koji smo se oboje složili da je točno ono što tražimo za otvaranje ovakve vrste slastičarnice.

Odakle ideja za naziv I Gemelli – otkriva li talijanski naziv neku vašu posebnu vezu s Italijom?

Italija je zemlja u kojoj smo proveli većinu naših godišnjih odmora i uvijek joj se rado vraćamo. Iz te životopisne zemlje često sam crpila inspiraciju za modu i uređenje interijera kako restorana, tako sada i slastičarnice. I Gemelli je talijanski naziv za blizance, a s obzirom na to sam mama desetogodišnjih blizanaca i njih sam na taj simboličan način uključila u ovu slatku priču.

Kakva ponuda očekuje goste u vašoj slastičarnici i jesu li svi deserti koji izađu iz kuhinje s vašim potpisom ili imate nečiju pomoć u kreiranju recepata?

Ponuda kolača je raznolika i svatko može naći nešto za sebe. Svaki kolač ima uravnotežene okuse i tehnike i posvećuje im se puno pažnje i ulaže puno rada. Svoju inspiraciju pronalazim u samim sastojcima za kolače i poigravam se njihovim kombinacijama. Volim moderno slastičarstvo, težim da svaki kolač i estetski i okusom bude na vrhunskom nivou. Kolače osmišljavam kaotično, u svojoj glavi, te često imam problem s prenošenjem ideje svojim kolegicama gospođi Ani i Meri koje svaki put pokažu da se razumijemo i da smo dobar tim jer uz njihovu pomoć svaku moju ideju s lakoćom realiziramo.

Kada su u pitanju sastojci koje koristite u pripremi svojih slastica – radi li se isključivo o sastojcima domaće proizvodnje ili imate provjerene inozemne adrese s kojih dolaze vaši sastojci?

Jako sam pažljiva prilikom biranja namirnica, pazim na kvalitetu i porijeklo jer je osnova kvalitetnog kolača uvijek u namirnici. Voće i orašaste plodove nabavljam u suradnji s domaćim proizvođačima, a druge sastojke, kao čokolade i visokokvalitetne paste, iz Francuske preko trgovine za profesionalno slastičarstvo Gourmandise iz Zagreba.

Hoćete li ponudu u svojoj slastičarnici s vremenom mijenjati i kako ste u osnovi zamislili koncept svoje slastičarnice – hoće li biti moderna ili tradicionalna, vjerna dalmatinskim slasticama ili svjetskim klasicima…?

Neke vrste kolača će biti stalno u ponudi, a druge će se mijenjati  sezonski ovisno o dostupnosti svježih namirnica. Gosti očekuju i s vremenom će tražiti nove okuse i planiramo udovoljavati njihovim željama. Inače mi ne nedostaje kreativnosti i, da sam u mogućnosti, mijenjala bih cijelu ponudu jednom tjedno.

Otvaranjem vlastite slastičarnice pretpostavljamo da je ostvaren vaš najveći san, ali kako je sve krenulo – odakle ljubav prema slasticama? Jeste li od malih nogu znali da ćete sreću naći u kuhinji i izradi kolača?

Moram priznati da mi bavljenje slastičarstvom nije bio dječji san, željela sam raditi u banci. San se srušio kad sam shvatila da novci iz banke nisu moji nego da ostaju tamo (smijeh). Oduvijek sam voljela raditi kolače, dok su mi djeca bila mala, često sam udovoljavala njihovim slatkim željama i shvatila da mi ide od ruke i da uživam. Nakon što smo se odlučili otvoriti restoran, prekvalificirala sam se za slastičara i profesionalno ušla u te vode.

Pročitala sam da je vaš prvi kontakt sa slastičarskim obrazovanjem bio u splitskoj školi Wallner kod Tereze Alabande. Gdje ste sve stjecali formalno slastičarsko obrazovanje i koje su najveće lekcije koje nosite sa sobom?

Da, prekvalificirala sam se u splitskoj školi Wallner, a kod izvrsne slastičarke Tereze Alabande sam stekla temelje koje sam poslije nadograđivala. Obrazovanje sam nastavila završavajući razne master classove najpoznatijih svjetskih slastičara kao što su Karim Bourgi, Johan Martin, Guillaume Mabilleau i mnogi drugi koji su me naučili raznoraznim tehnikama i metodama koje su mi pomogle u vlastitoj izgradnji i daljnjem napredovanju. Ono najvažnije što sam naučila je sigurno da za bavljenje ovim poslom nije dovoljan samo talent već je potrebno i ogromno strpljenje i preciznost. Naravno, ništa se kvalitetno ne postiže bez puno truda, ako ne daš sve od sebe, nećeš ni dobiti vrhunski proizvod.

Čijem se radu u hrvatskom i svjetskom slastičarstvu osobito divite?

Jedan od omiljenih svjetskih slastičara mi je Karim Bourgi, divim se tehnici i preciznosti u izradi kolača Guillaumea Mabilleaua, a velika inspiracija su mi Pierre Herme i Cedric Grolet. U planovima za otvaranje slastičarnice svojim savjetima mi je puno pomogla Tea Mamut i Teuta Babajko, a osobito se divim svim slastičarima u Hrvatskoj koji su imali hrabrosti pokrenuti vlastiti posao. Svi znamo koliko je teško u Hrvatskoj uspjeti u privatnom poslu, troškovi su ogromni, marže male, odricanja velika, a malo ljudi razumije koliko je, uz trud, uloženo i financijski. Svaki kolač se radi zasebno, ne koristim nikakve praškaste proizvode i kolači su nutricionistički jako kvalitetni, ali bez obzira na to, svjesna sam platežne moći naših ljudi pa smo cijene i tome prilagodili.

Smatrate li da je slastičarski posao adekvatno prikazan i zastupljen u medijima ili se na tomu treba još raditi? Mislite li da ljudi znaju koliko rada i truda zahtijeva slastičarstvo?

Smatram da se zadnjih godina slastičarstvo u Hrvatskoj probudilo. Zahvaljujući medijima, postalo je i popularno zanimanje. Međutim, mislim da ljudi tek kad se uključe u taj posao shvate koliko je energije, truda i znanja potrebno da bi se izradila određena slastica.

A kad je u pitanju obrazovanje za slastičare u Hrvatskoj – smatrate li da se u Hrvatskoj može steći adekvatno i kvalitetno obrazovanje za slastičare?

Mislim da je obrazovanje za slastičare u Hrvatskoj dosta napredovalo zadnjih godina. Tako je i Zagreb postao nova adresa na kojoj gostuju vodeći svjetski slastičari. Idealno bi bilo temeljno znanje kombinirati s inozemnom praksom.

Iza vas je veliki izazov otvaranja vlastite slastičarnice – koji su bili najveći izazovi s kojima ste se u tom procesu suočili i tko vam je bio najveća podrška i pomoć u tom periodu?

Najveći izazov mi je zasigurno situacija s koronom koja me zatekla u samoj pripremi za otvaranje. To je rezultiralo kašnjenjem opreme potrebne za kuhinju, naručene iz Italije i Francuske, zemalja najteže pogođenih koronom, što je uvjetovalo i kašnjenje u otvaranju same slastičarnice. U tim stresnim situacijama kao i uvijek pomogla mi je obitelj, a muž je čak obavio i dio građevinskog posla.

Imate li možda neku omiljenu slasticu ?

Obožavam raditi tijesta, pogotovo lisnata. To me opušta i  inspirirala. Sama izrada tijesta je zahtjevna pogotovo ako se radi ručno, ali to me posebno veseli. Omiljena slastica mi  je Mille feuille kojoj je glavni naglasak upravo na lisnatom tijestu.  Napravila sam varijaciju istoimene slastice i odnedavno se nalazi u našoj svakodnevnoj ponudi.

I na kraju, podijelite s našim čitateljima tajnu uspjeha u pripremi kolača – na što je potrebno obratiti pozornost prilikom pripreme kolača?

Mislim da je tajna u ljubavi prema poslu koji radite. Bez toga ne bi bilo ni onog osjećaja zadovoljstva koji se pojavi čak i na kraju napornog dana kad vidite finalni proizvod. Najbitnija je kvaliteta namirnica, preciznost u izradi kolača i sam izgled kolača. Ponosna sam na svaki svoj desert i sigurna sam da od kvalitete neću odustati i da će moji gosti kao i do sada to znati prepoznati.

Fotografije: I Gemelli

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.