U prošlosti se na proslavi sv. Martina u gradu Korčuli uz bravetinu jeo ukusni kruh, koji je s vremenom, uz brojne dodatke i arome, postao tradicionalna slastica ovoga otoka.
Korčulanska lojenica starinska je slastica, koja, kako joj sam naziv kaže sadrži loj, i dio je kulturne baštine otoka Korčule. U prošlosti se izrađivala za proslavu blagdana Svetoga Martina, kada se probavalo mlado vino. U početku je to bio kruh s lojem koji je bio jako ukusan, a s vremenom je uz dodatak različitih sastojaka i aroma, postala slastica. Teško je sa sigurnošću reći vrijeme njezina nastanka, no postoji zapisani recept iz 1934. godine.
U današnje vrijeme, lojenica je polako počela padat u zaborav, no upornošću gospođe Smiljane Matijace i njezine kćeri Rezi Matijace Žaknić ponovno je oživjela tradicija njezine izrade. One lojenicu izrađuju po receptu Smiljanine prabake te su je odlučile promovirat u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.
U receptu postoji jedna mala izmjena. Loj su zamijenile svinjskom mašću kako bi se mogla izrađivati cijelu godinu. Korčulanska se lojenica izrađuje od brašna, kvasca, vanilije, šećera, korice limuna i naranče, cimeta, oraščića, rakije od ruža, oraha, badema, suhih smokava, grožđica te pinjula (op.a. pinjoli).
Izrađuje se samo u gradu Korčuli, a u svrhu njezine promocije i očuvanja od zaborava organizirana su natjecanja u njezinoj izradi.
Gospođa Matijaca pokrenula je i postupak za dobivanje oznake HOP za Korčulansku lojenicu, koji je upravo u tijeku.
Fotografije: Smiljana Matijaca
