Francuska pekarnica Nine Babić: iz vlastite slastičarnice do televizijskih ekrana

Nekoliko nas dana dijeli od početka emitiranja emisije „Nina Babić: Moja francuska pekarnica“, a poznata beogradska slastičarka samo za naš portal otkriva kako je snimanje emisije izgledalo iza kamere i je li uspješno prošla tekst prepuštanja kontrole u svojoj slastičarnici.

Na televizijskim ekranima diljem jugoistočne Europe uskoro će se naći simpatično lice Nine Babić, vlasnice beogradske slastičarnice Gđa Mirkov, čija će emisija nazvana „Nina Babić: Moja francuska pekarnica“, premijerno biti prikazana 10. svibnja na programu 24 Kitchena.

Iako se iz samog naslova emisije da zaključiti kako će biti zastupljene samo francuske slastice, Nina najavljuje da je u emisiji napravila miks francuskih i srpskih slatkih jela, a ono po čemu će se njezina emisija razlikovati od drugih, njoj sličnih emisija, jest činjenica da će Nina u svakoj emisiji nastojati otkriti i neke savjete i sitne trikove za uspješnu izradu slastica, ali i pričati priče o povijesti pojedinog kolača.

U intervju za naš portal otkrila je kako je uopće došlo do njezine suradnje s 24Kitchen programom i kako je izgledalo snimanje emisije u bugarskoj Sofiji te što sve možemo očekivati u ovoj slatkoj emisiji.

Na programu 24 Kitchen uskoro će se naći i vaša emisija u kojoj ćete gledateljima otkriti sve tajne uspješne pripreme slastica. Kako je došlo do vaše suradnje s ovom televizijom i što za vas znači ovo novo, televizijsko iskustvo?

Sasvim slučajno je došlo do suradnje. Srpski ogranak 24Kitchen bio je u potrazi za nekim novim licem iz Srbije jer je donesena odluka da se napravi emisija za lokalno, srpsko tržište. Vi u Hrvatskoj ste prije toga imali emisiju s Davidom Skokom. Za srpsko tržište su tražili “baking show”, što se na kraju uklopilo s konceptom koji sam ponudila. Zaista ne znam detalje te potrage i koliko nas je bilo u igri, ali znam  da su konkretno do mene došli preko časopisa Vino & Fino za koji sam neko vrijeme pisala. Uslijedilo je nekoliko rundi intervjua, baš kao što bi bilo i za neki drugi posao pa video intervju sa sjedištem u Sofiji. Poslije toga sam putovala u Sofiju na svega 24 sata na screen test i tek onda mi je ponuđeno da se po tom mom konceptu snimi emisija. Snimali smo u Sofiji dva tjedna, s bugarskom ekipom.

Što se tiče mene, ne znam vam reći kako sam se snašla u ovoj ulozi. Vidjela sam jako malo snimljenog materijala. Oduvijek sam više voljela biti u pozadini raznih projekata u kojima sam sudjelovala pa mi je i sama činjenica što je odjednom sva pažnja bila usmjerena na mene neobična. Ali osnovni razlog zbog kojeg sam pristala stati pred kamere (i to ovako kasno u životu (smijeh)) je što sam mislila da naši kolači, naš način rada(mislim na ono što radimo u mojoj slastičarnici) zaslužuju biti viđeni. Osim toga, mislim da je jako važno da svi mi na ovom našem ksenofobičnom Balkanu činimo napor da upoznajemo različite kulture, čak, ili, ako hoćete, makar i kroz gastronomiju. Moja sasvim mala uloga u ovom slučaju je bila da približim ljudima francusku kulturu kroz pravljenje kolača. Ili, da prestanu o francuskim kolačima misliti kao o kompliciranim, nedostižnim, preskupim ili suviše „fensi“. Oni su takvi kakvi su zato što potiču iz jedne velike i važne europske kulture i iz jednog određenog mentaliteta. To čak i na razini hrane treba upoznati i cijeniti. Zašto ne i usvojiti ono što nam se sviđa ili uklapa u našu kulturu i mentalitet jer rezultat je uvijek višeslojni, bogatiji gastronomski doživljaj od onoga od kojeg smo krenuli. Ako sam u tome makar malo uspjela, bit ću zadovoljna.

Na Instagram profilu 24Kitchen Serbia najavljeno je da će biti prikazano ukupno 16 emisija nazvanih „Nina Babić: Moja francuska pekarnica“. Znači li to da ćete se u potpunosti fokusirati samo i isključivo na francuske slastice ili ćete se ipak dotaknuti i slatke baštine Srbije?

Napravila sam jedan miks recepata, tu su i moje omiljene klasične francuske i srpske slastice. Nisam se trudila da se publici predstavim kao velika pastry chefica, više kao njihova najbolja prijateljica koja se malo bolje snalazi u kuhinji i može im pomoći i usmjeriti ih i olakšati im. Ideja je bila da predstavim recepte za neke klasične slastice i klasične tehnike, s mojim malim iskoracima, tako da, kada se na kraju serijala podvuče crta, gledatelji imaju na svom repertoaru tridesetak solidnih, pouzdanih recepata (i pripadajućih “podrecepata”) koje mogu kombinirati na različite načine ili eksperimentirati s njima.

Hoće li naglasak u emisijama biti stavljen na pripremu keksića, torti, kolača, peciva… ili će sve kategorije biti podjednako zastupljene?

Bit će peciva kao što su brioš i nekoliko njegovih „izdanaka“, tartova, keksića, slastica u čašama, tzv. putnih kolača. I nekoliko varijanti šušua (choux krafnica), smatrala sam da emisija ipak ne može proći bez mog zaštitnog znaka. Znači, zapravo ćete imati video recept onoga što sam vašim čitateljima dala prije nekoliko godina.

Što je ono po čemu će se vaša emisija razlikovati od sličnih emisija posvećenih slasticama?

Trudila sam se ubaciti neke sitne trikove i savjete, ono što znam da me ljudi uvijek pitaju na mojim radionicama… Plus malo povijesti pojedinih kolača jer mene taj aspekt pravljenja kolača uvijek iznova fascinira i inspirira. Mislim i da je taj fokus na francuske slastice prilično neobičan, naročito zbog toga što je to vizura nekoga iz ovog kraja Europe.

Premijera vaše emisije biti će 10. svibnja. Hoće li u savjetima iz vaše kuhinje moći uživati samo gledatelji iz Srbije ili i iz susjednih zemalja? Možete li nam otkriti što gledatelje očekuje u prvoj emisiji?

Snimali smo epizode određenim rasporedom, ali ne mora značiti da će to biti i raspored prikazivanja, tako da zaista još uvijek ne znam što će biti u prvoj epizodi. Ali znam da je emisija planirana za tržišta Srbije, Bugarske, Slovenije i Hrvatske, a mislim da će ju moći gledati i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Do sad ste svoje znanje u pripremi slastica već dijelili s brojnim polaznicima svojih radionica. Koliko se ovo iskustvo dijeljenja savjeta s gledateljima putem televizijskog ekrana razlikuje od uobičajenih radionica?

S jedne strane, radionice su prilično dobar način da se pripremite za to, ali opet, potpuno je druga stvar kad stanete pred kamere i morate gledati u njeno oko dok blješti rasvjeta i vidite sva ta lica oko sebe čiji je osnovni posao paziti da vam se nije iskrivio mikrofon, pomaknuo pramen kose, skinuo ruž i da, ako je moguće, suvislo zvučite i ne izgledate previše ozbiljno, što se ispostavilo kao ozbiljan problem za mene štrebericu koja kolače shvaća najozbiljnije na svijetu. Kod mene na radionici, svi smo u najudobnijim klompama, umazani smo brašnom ili čokoladom i podrazumijeva se da ću odgovoriti na svako pitanje, čak i ono koje nije vezano za konkretnu temu i radionice traju koliko traju, dok ne završimo i dok svi ne pitaju sve što žele. Kod snimanja emisije, vrijeme je najveći luksuz jer smo snimali dvije epizode dnevno i ne možete realno dotaknuti gomilu tema o kojima pričamo na radionicama.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom snimanja emisije? Je li stresno pripremati savršene slastice kad vas snimaju kamere i kad znate da će vašu pripremu gledati brojni gledatelji diljem zemlje?

Pripremanje hrane pred TV kamerama je, čini mi se, manje kuhanje, a više performans – to stvarno nisam znala. Ono što gledatelji ne vide je strašno velika priprema u pozadini. Ionako dugi dani snimanja bi trajali još duže da nema te pripreme. Naravno da je stresno pripremati pred okom kamere gdje ne samo da sve mora ispasti savršeno nego se ne smijete ni isprljati, što je vrhunski problem za mene. Bio je kolač, ne smijem reći koji, u normalnim uvjetima ga pravim zatvorenih očiju, ali pred kamerom nije bio savršen i evo, koliko je prošlo od završetka snimanja, još uvijek mislim na njega i pitam se kako će izgledati gledateljima. Mislim i da je kod snimanja pripreme kolača jako specifično to što morate imati savršen tajming – karamel ne čeka  na to da namjestite fokus na kameri za krupan plan, on zahtijeva da maslac upadne u njega u određenoj sekundi i ni sekundu ranije ni kasnije. To usklađivanje tajminga snimanja i tajminga pripremanja elemenata deserta pred samom kamerom je zapravo najveći izazov. I uzrok stresa, da si ne lažemo.

I za kraj, otkrijte nam jeste li i kako uspjeli uskladiti naporan ritam snimanja emisije sa svakodnevnim poslovanjem vaše slastičarnice Gđa. Mirkov?

Snimanje se odvijalo u Sofiji dvije nedjelje u kontinuitetu, nisam imala nikakvog načina da uskladim ritam snimanja s uobičajenim obavezama u slastičarnici, morala sam fizički biti na drugom mjestu stotinama kilometara daleko. Ali djevojke: Milica, Olivera i Ljilja su preuzele sav posao i eto, slastičarnica još uvijek stoji zahvaljujući njima i njihovom trudu. To je i za mene bila dobra vježba prepuštanja kontrole, preživjela sam.

Fotografije: Miša Obradović

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.