Slastičarnica Mala truba svoja bi vrata trebala otvoriti do kraja ovog mjeseca.
Lucija Tomašić poznato je hrvatsko slastičarsko ime. Nakon što je u Londonu zavšrila školu Le Cordon Blue, Lucija je u Hrvatskoj svoje znanje nadograđivala radeći uz jednu od najvećih hrvatskih slastičarki – Petru Jelenić. Nakon rada u londonskim, zagrebačkim i dubrovačkim kuhinjama, karijeru je nastavila kao glavna slastičarka u restoranu Sesam. Sada, nakon bogatog iskustva koje je stekla, došlo je vrijeme da otvori i vlastiti slatki kutak u svom Gradu.
U sklopu Mercante centra u Vukovarskoj ulici u Dubrovniku do kraja ovog mjeseca svoja će vrata otvoriti nova dubrovačka slastičarnica – Mala truba.
Zavšne pripreme za otvaranje su u tijeku, a Slatkopedija je prvi medij koja je dobila uvid u unutrašnje uređenje nove slastičarnice koja će obogatiti ponudu Dubrovnika.
Dubrovnik uskoro postaje bogatiji za jedno slatko mjesto – otvara se vaša slastičarnica Mala truba. Možete li nam detaljnije najaviti samo otvaranje i što sve možemo očekivati u Vašoj slastičarnici?
Otvaranje se bliži i nadam se da će to biti što prije, tijekom listopada. Znate kako to ide, uvijek se nešto na kraju oduži. U Maloj trubi možete očekivati slatke zalogaje pripremljene sa sastojcima s juga Hrvatske i najfinijim čokoladama …
Kakva će ponuda biti zastupljena u vašoj slastičarnici? Hoćete li naglasak staviti na tradicionalne, dubrovačke slastice ili će zastupljenije biti moderne?
Bit će naravno i jednog i drugog. I tradicionalnog i modernog – i starinskih kolača s modernom notom i onih modernih s ponekom starinskom … S obzirom na to da ja inače, kad nađem neki starinski recept, malo promijenim namirnice i prilagodim ih, ne mogu reći da će svi kolači biti izvorni starinski dubrovački kolači, ali naći će se za svakog ponešto. Naglasak stavljamo na puni i pravi okus namirnica.
U tijeku su završne pripreme, isprobavanje slastica koje će se naći u ponudu. Tko su vaši „pokusni kunići“, čije mišljenje osobito cijenite kad su u pitanju te ključne odluke za posao?
“Pokusni kunići” su svi oni koji se nađu u pravom trenutku na pravom mjestu, ali zapravo obitelj i prijatelji. Kako bi rekla jedna moja kolegica: “Ne čini me sretnom. Nešto nedostaje.” I dok me zapravo kolač ne učini sretnom – i mene i sve koji probaju – to nije to.
Odakle ime Mala truba i što ono za vas znači?
Htjeli smo nešto interesantno i drukčije. Za mene to ime predstavlja sreću, opuštenost i zaigranost.
Možete li nam predstaviti svoj tim?
Trenutno tim čini puno ljudi oko mene koji mi pomažu. Tu su roditelji, zaručnik, prijatelji i kolege. A što se kuhinjskog dijela tiče – to sam ja. Kako posao bude rastao – rast će i tim.
Čitala sam jedan vaš intervju iz listopada 2017. u kojem ste rekli „Voljela bih pokrenuti vlastiti posao, ali čisto sumnjam da će se to dogoditi u skorije vrijeme između ostalog i zbog nameta koji idu državi.“ Situacija se ipak, u relativno kratkom vremenu, promijenila. Kad ste u sebi prelomili, što je bilo presudno da se upustite u avanturu otvaranja vlastite slastičarnice?
Uvijek sam bila na granici “lomljenja”, ali bilo je sad ili nikad. Podrška je najbitnija i da nije bilo podrške u pravom trenutku tko zna bi li se išta od ovog dogodilo.
Slastičarstvu ste se okrenuli nakon što ste na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti stekli diplomu iz vodnog prometa, otišavši na školovanje na Le Cordon Blue u Londonu. Što je najvažnije što ste tamo naučili i kako je uopće krenula ta vaša slatka londonska priča?
Ah, ta londonska priča … London me naučio upornosti, svladavanju problema, organizaciji posla. Tamo sam učila od sjajnih profesora, radila s kolegama profesionalcima, uživala u svakom, pa i onom najnapornijem trenutku. Znala sam da u svemu tome mogu još više stvari naučiti, usvojiti nepoznate tehnike koje će mi sigurno biti potrebne jednog dana. I tako se i dogodilo. Sve ono što sam naučila u Londonu, pokušat ću prenijeti na svoj rad.
Po povratku u Hrvatsku radili ste kao slastičarka u više kuhinja, među ostalim i s Petrom Jelenić, koju mnogi spominju kao najbolju hrvatsku slastičarku. Međutim, što biste vi naveli kao ono što je najviše utjecalo na vaše formiranje u slastičarskom smislu?
Škola i posao u Londonu te rad s Petrom … disciplina u Londonu i Petrin entuzijazam. Jednostavno je.
Čiji vas rad inspirira? Imate li slastičare koje biste mogli proglasiti svojim uzorima?
Inspiriraju me šefovi koji kad vide pojedinu namirnicu, gledaju drugačijim očima i odmah zamišljaju s čime ju mogu kombinirati i kako. I kako tu istu namirnicu mogu dočarati i predstaviti gostima. Ne znam mogu li istaknuti uzore u slastičarstvu jer, ima ih više … ali svakako Janice Wong, koja se igra s bojama, teksturama okusima i percepcijama, Pierre Herme, veliki majstor okusa i Paco Torreblanca, začetnik modernog slastičarstva.
Koje su vaše omiljene namirnice koje koristite pri izradi slastica, a koje pak izbjegavate? S čime vam je najveći izazov raditi?
Omiljene namirnice su mi čokolada, čokolada i čokolada, a potom začini, bademi, rogač, vanilija, tonka … a izbjegavam šećer u prahu zbog toga što ga ne volim prosijavati. Najveći izazov mi je raditi po starim receptima jer oni nikad nisu detaljno opisani i zapravo treba malo više vremena za skužiti sve te korake i male tajne naših mama i baka.
U posljednje je vrijeme oživjela hrvatska slastičarska scena, a slatke priče stižu i iz Dubrovnika. Kako vi ocjenjujete razvoj hrvatskog i naročito dubrovačkog slastičarstva – idemo li u dobrom smjeru?
Idemo u dobrom smjeru i to me jako veseli. Malo pomalo slastičarska scena je se jača jača. I slađa.
Mislite li da je u Dubrovniku kvalitetno slastičarstvo dovoljno zastupljeno, odnosno je li se u turističkoj ponudi izgubila kvaliteta? Daju li Dubrovčani dovoljno prostora svojim slasticama da i njima privuku brojne turiste, prepoznaju li uopće u tomu turistički potencijal?
Mislim da uvijek može bolje. Nažalost, slastičara na našem tržištu nedostaje, ali i to se polako mijenja i kvaliteta ide prema gore.
Imate li neki savjet za one koji bi, baš poput vas, htjeli napraviti zaokret u svojoj karijeri, otići na školovanje za slastičara ili pak otvoriti vlastiti slatki kutak?
Imam. Jednom se živi i ako vas trenutna karijera na ispunjava – promijenite ju. Bez obzira što to bilo jer kad radite nešto što volite zapravo nemate osjećaj da radite. A što se tiče otvaranja vlastitog posla naoružajte se strpljenjem, upornošću i prijateljima.
I za kraj, koja je vaša omiljena dubrovačka slastica? Ima li možda neka koja vas odmah vraća u djetinjstvo?
Rekla bih – rozata. Iako bi se dalo govoriti čija je to slastica i odakle vuče porijeklo, meni je ona među dražima. Uvijek me vraća u djetinjstvo i ljeta provedena na otoku Korčuli.
Fotografije: Lucija Tomašić
