U ekskluzivnom intervju Vesna Nakić otkriva sve o slastičarnici koju uskoro otvara u Skradinu

Nakon dvije godine uspješnog poslovanja obrta Slatka radionica by Vesna Nakić, sama vlasnica je odlučila otvoriti istoimenu slastičarnicu, a sve je detalje ekskluzivno podijelila s čitateljima našeg portala.

Ime Vesne Nakić poznato je brojnim slatkoljupcima s područja Skradina, ali i šire jer svojim predivnim tortama oduševljava ne samo svoje klijente, već i brojne pratitelje na društvenim mrežama. Dvije je godine Vesna vodila uspješan obrt, izrađujući torte po narudžbi, a sad je svoj posao odlučila dovesti na višu razinu otvorivši slastičarnicu u centru Skradina.

Slastičarnica Slatka radionica by Vesna Nakić svoja će vrata otvoriti 3. lipnja, a Vesna će goste dočekati bogatom ponudom u kojoj će se, uz torte, naći i brojni drugi kolači, smoothiji i cijeđeni sokovi.

Iako je po zanimanju prvenstveno profesorica tjelesne i zdravstvene kulture, nemogućnost pronalaska posla natjerala je Vesnu na životni zaokret – prekvalifikaciju za slastičare i pokretanje vlastitog posla.

Sve detalje o onomu što goste očekuje u njezinoj slastičarnici, ali i svoje mišljenje o gastro blogerima i stanju u hrvatskom slastičarstvu, otkrila je u ekskluzivnom intervju za naš portal.

Stanovnici Skradina ovo će ljeto dočekati bogatiji za jedan slatki objekt. Možete li nam ekskluzivno otkriti o čemu se radi?

Kroz 10 dana u Skradinu otvaram caffe bar-slastičarnicu koja je usudim se reći logičan slijed mog dosadašnjeg rada. Zadnje dvije godine imam otvorenu proizvodnju slastica koja je funkcionirala na bazi direktnih narudžbi za razne prigode: od rođendana, vjenčanja, krštenja, pričesti i krizmi, djevojačkih i momačkih večeri pa sve do prigodnih domjenaka. Što se torti tiče, one su najvećim dijelom bile tematske, prekrivene fondant masom jer se, po mom mišljenju, na njemu najljepše mogu ispričati slatke priče.

Kao što ste i sami spomenuli, vaš je rad već otprije poznat ljubiteljima slastica jer već dvije godine posluje vaš istoimeni objekt Slatka radionica by Vesna Nakić. Koje su glavne razlike u poslovanju koje vas očekuju zbog otvaranja slastičarnice?

Glavna razlika je baš u tome što će svi oni koji to žele sada moći doći, sjesti i uživati u kolaču, šniti torte, mini desertima, kavi, čaši vina itd. što do sada nije bilo moguće jer uslužni dio nije postojao.

Koliko će se ponuda vaše slastičarnice razlikovati od onoga što ste nudili u svom obrtu? Jesu li se tijekom dvogodišnjeg djelovanja već pojavili jasni favoriti kupaca koji će se naći i u ponudi vaše slastičarnice?

Sigurno da će se razlikovati. Ovdje ću moći „otpustiti“ svoje kočnice i igrati se s raznim tipovima slastica koje po svom obliku i strukturi baš i nisu bile prikladne za dosadašnji rad.

Na službenoj Facebook stranici svog obrta istaknuli ste da koristite proizvode lokalnih uzgajivača i proizvođača te da koristite prirodne i svježe sastojke, bez industrijskih i procesuiranih proizvoda. Namjeravate li tako nastaviti i u budućnosti?

Namjeravam. To je nešto od čega ne želim odstupati jer bi se time automatski mijenjala i kvaliteta proizvoda. Istina je da bi mi se s industrijskim sastojcima troškovi proizvodnje drastično smanjili, ali to nije ono što želim raditi. Ljudi prepoznaju razliku. I vjerujem da se vraćaju, a i novi klijenti dolaze baš zahvaljujući kvaliteti rada koju i dalje, usprkos povećanju količine posla, održavam. Da sad ne ispadne da koristim sve lokalno – ne koristim jer jednostavno nije moguće. Recimo orašaste plodove nabavljam iz Slavonije i Podravine, a neprskane agrume s dubrovačkog područja.

Kakav će biti koncept vaše slastičarnice – hoće li to biti mjesto gdje će gosti moći doći i uživati u ugodnom ambijentu uz slastice i kavu ili ćete imati koncept to go?

Daaaa… nadam se da će se gostima dopasti ambijent! Glavna zamisao je bila da se osjećaju kao u produženom dnevnom boravku. Postojat će i mala terasa s par stolova, a kako je slastičarnica smještena u glavnoj ulici, u samoj jezgri starog dijela grada, moći će uživati i upijati skradinski štih. Osim slastica, imat ćemo i nekoliko vrsta dnevno svježih hladnih sendviča, smoothie, svježe cijeđene sokove te jedan odjeljak koji je posvećen razmjeni knjiga, odnosno gosti će moći izabrati knjigu koju će uzeti, a zauzvrat će ostaviti svoju koju su pročitali, a nije im stalo da je zadrže trajno. Želja mi je da knjige budu na više jezika, za početak ono što ja osobno imam su knjige na hrvatskom i engleskom jeziku, a bila bih zahvalna da skupim još pokoju na njemačkom, talijanskom i francuskom.

Postojat će i „to go“ dio, koji će se odnositi praktično na sve. Od kave, smoothija i ostalih napitaka do deserata u čašama.

Završne pripreme su u tijeku, slastičarnica samo što nije otvorila svoja vrata – imate li već definiranu ponudu s kojom ćete prvog dana dočekati goste? Mislite li imati stalnu ponudu ili će se ona mijenjati ovisno o sezoni, željama kupaca itd.?

Haha… je, taj dugo čekani 3. lipnja je odjednom jako blizu! Manje-više imam definiranu ponudu koju će činiti razne vrste torta – kremaste i nekremaste. Glavna predstavnica nekremastih torta je naša, nadaleko poznata Skradinska torta koja će se osim u klasičnom obliku, moći naći i kao desert u čaši. Nadalje, gosti će moći kušati razne vrste monoporcija: voćne i čokoladne košarice, mini tartove, deserte u čašama među kojima će biti i onih bez laktoze, bez glutena ili pak općenito bez dodanih šećera. Naravno, tu su i uvijek traženi tradicionalni kolači kao što su mađarica, bijela pita, pita od jabuka i drugi. Bitno je spomenuti i suhe kolačiće, tipične za naš kraj koji će se isto moći kupiti, već zapakirani u prigodne darovne vrećice.

Naravno da će se s vremenom ponuda mijenjati i povećavati; moramo uopće krenuti da bismo kroz neko vrijeme shvatili što stalno mora biti prisutno, a što recimo baš i nije prihvaćeno i da bismo onda mogli mijenjati. Sezonsko voće je uvijek lijepo iskoristiti u pravo vrijeme, iako smo već duže svjesni da skoro sve voće imamo cijelu godinu. Jedino su još nekako smokve ostale najviše vezane za sezonu i moram priznati da im se veselim! Suhe smokve koristim cijelu godinu, ali svježe su druga priča.

Namjeravate li u svojoj ponudi imati moderne slastice ili ćete biti vjerni hrvatskim klasicima?

Ne znam na koje točno moderne slastice mislite, ali vjerujem da je iz ranije spomenutog jasno da planiram raditi i jedno i drugo. Osobno se veselim svemu novom što vidim, ono što mi izgleda interesantno studiram i pokušavam doći do željenog rezultata. To ne znači da ću to odmah staviti i u svoju ponudu, kao što nije značilo ni do sada, ali volim učiti nove stvari, nove tehnike, isprobavati nove okuse. Ne znači da u svemu i uspijem. Bar ne iz prvog puta. Nekad niti iz petog.  Vjerujem da ću ostati vjerna učenju i proučavanju dok sam živa! Međutim, nipošto ne želim tradicionalne slastice maknuti u stranu jer ipak strani gosti (kojih u Skradinu zbilja bude puno) najviše traže domaće i tradicionalno.

Na našem smo portalu dosad pratili otvaranje velikog broja slastičarnica diljem Hrvatske – od krajnjeg juga do istoka Hrvatske. Stječe se dojam da se otvara sve više slastičarnica. Znači li to da su slastičari jako hrabri pa se upuštaju u velike izazove ili se u Hrvatskoj popravlja stanje kad je u pitanju vođenje vlastitog, slatkog posla pa se zato otvara više slastičarnica?

Hm… ne znam što bih vam odgovorila. Znam za sebe i svoj primjer. Ne mogu govoriti u tuđe ime. Za mene je i otvaranje obrta prije dvije godine bio moj put jer je slastičarstvo moja druga profesija. U prvoj godinama nisam mogla naći posao, a nisam željela vječno ostati sezonski radnik tako da sam 2013. upisala prekvalifikaciju za slastičara. Svi koji otvaraju su definitivno hrabri! Puno je zahtjeva i normi koje se moraju poštivati jer rad s hranom usudim se reći i je među najosjetljivijima, tu je i skupa opreme koja se mora nabaviti, jako puno papirologije koja je konstantno prisutna,  ali se sve da posložiti. Ne bih rekla da otvaranje većeg broja slastičarnica ima veze s popravljanjem općeg stanja u zemlji, nego s time da su mnogi, kao uostalom i ja, u kasnijim fazama svoga života iz bilo kojih razloga odlučili napraviti zaokret i prekvalificirati se za nešto drugo.  I mogućnost otvaranja paušalnih obrta je vjerujem mnogima olakšala odluku za otvaranje. Osobno sam sretna da se otvara više slastičarnica i voljela bih da to ostanu male proizvodnje, gdje će kvaliteta ostati iznad kvantitete jer smatram da je to jedina formula za uspjeh. Kvaliteta i ustrajnost.

Kako vi općenito ocjenjujete stanje u hrvatskom slastičarstvu – koje su glavne prepreke s kojima se slastičari susreću u svakodnevnom poslu susreću?

Smijem li reći da mislim da ima svega? U današnje vrijeme se putem interneta i društvenih mreža zbilja puno toga može vidjeti i na jedan način procijeniti svačiji rad. Što se prepreka tiče, ne znam. Možda bih na prvo mjesto stavila nedovoljno stručnog kadra. Jako malo je novih i mladih slastičara koji u ovaj svijet uđu već s 14-15 godina i pogotovo danas imaju priliku razvijati se u kojem god smjeru žele! O birokraciji ne želim puno govoriti jer je već tisuću puta spomenuto i vezano je apsolutno svakog privatnika, bilo koja struka da je u pitanju. Količina svih vrsta nameta, davanja, plaćanja raznoraznih taksi za koje realno ni ne znate čemu služe, godišnjih članarina, doprinosa ovakvih i onakvih je ogromna i to nas jednostavno davi! Baš davi! Ne da disati!

Početkom ove godine na svojim službenim društvenim mrežama osvrnuli ste se na problem traženja vaših recepata, u kojem ste istaknuli razliku između slastičara i gastro blogera. Možete li nam detaljnije reći što je točno dovelo do tog vašeg posta i kakvo je vaše mišljenje o gastro blogerima i njihovom utjecaju na slastičarstvo?

Hm… kako to objasniti, a da ne ispadnem bahata ili bezobrazna što nipošto ne želim. Mislim da sam u tom tekstu sve objasnila. Živim od slastičarstva. Ne samo od tematskih torti pa da kažete njih se naručuje zato što mame, tete, rodice ili bake ne mogu doma svom djetetu za rođendan napraviti tako kako recimo mogu ja ili druge kolege slastičari. Radi se o svemu onom što sam ranije navela da će biti u ponudi. Za mnoge slastice koje imenom točno kažu što jesu – tipa kremšnite, recepata valjda ima koliko i kuharica. Ne treba glumiti veličinu i otkrivati već davno otkrivenu toplu vodu.  Onaj po kojem radim sam prilagodila sebi. Međutim, ima puno slastica za koje sam sama osmislila recept. Pokušavala, dodavala, oduzimala, čekala dok nisam došla do meni zadovoljavajućeg rezultata. Za mnoge torte uopće ne tražim recepte. Reci mi što želiš i voliš, to ću ti i napraviti. To je rezultat mog dugogodišnjeg učenja i rada. Ne razumijem zašto bilo tko misli da bih mu to trebala servirati na dlanu? To je nešto od čega živim. Ni sama svoje kolege slastičare ne pitam za recepte. Poštujem druge kao što bih htjela da i oni poštuju mene. Po potrebi se posavjetujemo oko određenih stvari, recimo što bi se s čim moglo ljubiti, ali da bih baš nekoga tražila da mi da svoj recept za nešto ili netko mene – teško. Takvih osoba je vrlo malo. Ali sam jako sretna da postoje!

Gastro blogeri svoje recepte dijele. Njima je u interesu da ih čim više ljudi prati. Uz recepte je uvijek vezana i neka lijepa, interesantna priča i prekrasne fotografije. To je nekako baza njihovog posla i time privlače svoje pratitelje; na osnovi velikog broja pratitelja traže sponzorstva, sklapaju ugovore za reklamiranje određenih proizvoda, ali tu bazično govorimo o virtualnom svijetu. Možda griješim pa se unaprijed ispričavam ako sam nekoga povrijedila, ali to je moje viđenje. Moj posao je vezan za izvedbeni dio, dakle napravi i onda prodaj. Face to face. Rekla bih da je tu osnovna razlika. Drago mi je što postoje i vjerujem da oni koji znaju što rade daju vrlo pozitivan utjecaj na slastičarstvo. U današnje vrijeme se svatko može baviti svime. Tako i gastro blogera ima malo more. Jedino mi bude krivo ako recept ne daju u potpunosti nego neke stvari preskoče. Da se razumijemo, ne samo gasto blogeri nego bilo tko! To su najčešće sitnice, ali su ključne za uspjeh same slastice. I sama sam nekoliko godina povremeno pisala za portal She.hr pa se usudim o tomu govoriti. I zbilja sam pobornik onoga da ako dijeliš recept daj ga u potpunosti ili ga rađe nemoj niti davati!

Slastičarstvo kao profesija se u vašem životu naknadno pojavilo – vi ste po zanimanju profesorica tjelesne i zdravstvene kulture. Kako se uopće dogodilo da ste odabrali slastičarstvo kao svoju profesiju i kako ste zadovoljni programom prekvalifikacije?

Istina. Ranije sam spomenula da u svojoj osnovnoj, ili prvoj profesiji godinama nisam mogla naći posao. Došla sam u situaciju da sam ga sama sebi morala osmisliti. Oduvijek sam voljela kuhanje. Kad sam na Zavodu za zapošljavanje vidjela da postoji opcija prekvalifikacije, prvo sam pomislila na kuharstvo. Nešto kasnije se pojavilo i slastičarstvo i to je bilo to. Zdrava i čista odluka, bez neke lude euforije. Otkad je svijeta i vijeka, kruna svake svečane prigode je torta! Kolači su na svakoj fešti prisutni. Ma i jedno i drugo se radi za skoro svaku prigodu, počevši od nedjeljnog ručka pa do vjenčanja! Tako da sam vjerovala da bih si na taj način mogla osigurati cjelogodišnji posao. Srećom, nisam se prevarila. Nije me zanimalo proučavati svaki segment kuharstva, ali me slastičarstvo jako privuklo i zbilja uživam u svakom koraku proizvodnje, od početka pa do same predaje torte klijentu! Što se samog programa prekvalifikacije tiče, ne mogu reći da nisam ništa naučila jer jesam, ali je na žalost bilo vrlo malo praktičnog rada. To je nešto na čemu sam radila sama. Doduše, u  svakoj školi dobijete osnove, a dalje ovisi o vama samima hoćete li i koliko ćete se nadograđivati.

Imate li među svojim kolegama slastičarima u Hrvatskoj nekoga koga osobito cijenite i čijem se radu divite?

Što se dekoriranja torti tiče moj apsolutni favorit je Lorita Grgičević Klarić. Tu je još i Vasilije Vasiljević, dobro, ne direktno iz Hrvatske, ali je blizu. Sretna sam da mogu učiti od majstora kao što su njih dvoje!

Koji biste savjet dali našim čitateljima kad je u pitanju izrada slastica – čemu trebaju posvetiti pažnju?

Izrada slastica, pa i najobičnijeg kolača nije kao napraviti salatu u koju možeš ubaciti što god želiš. Znam da postoje oni koji će reći „ma staviš onako, od oka“ i njima uvijek sve super ispadne. Ja kao ja se bih se složila s tim. Tijekom pečenja torti i kolača u biskvitu se stvara određena kemija koja dovede do toga da on ispadne baš onako kako treba, da ne velim savršeno. Ili pak ne, jel’te. Isto tako je i s kremama.

Po meni su vaganje i strpljenje ključni. Žlice (osim američkih koje služe kao normativ) mi nisu opcija. Svi koji me malo bolje poznaju to znaju (smijeh). „Vrhom puna žlica“ – koja? čija? kolika ti je žlica? koliki je tvoj, a koliki moj vrh? Sve je to još i prolazno dok nemate recimo 20 žlica brašna u receptu. Tih 20 žlica vaših i mojih se u konačnici mogu razlikovati u 200 g brašna što nije zanemarivo. Vaga u kuhinji postoji s razlogom. Pogotovo kad je slastičarstvo u pitanju.

I za kraj, otkrijte nam svoju omiljenu slasticu – kojoj se vi najradije vraćate?

Uh, teško pitanje. Po prirodi sam sladokusac. S čokoladom radim na dnevnoj bazi i prolazi i ona. Ali ono što će me uvijek kupiti su voćne i vanilijaste slastice. I karamelaste. I kokosaste. I tako dalje. Vidite da nema kraja.

Fotografije: Vesna Nakić

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.