Slatka Hrvatska – kuharica koja čuva okuse tradicionalnih hrvatskih slastica

Nakon što je sa svojom prvom kuharicom Slatka Korčula postigla veliki uspjeh, Franica Tasovac prikupila je recepte iz cijele Hrvatske i pripremila novu kuharicu – Slatka Hrvatska.

Teško je sve hrvatske slatke recepte skupiti na jednom mjestu. Svjesna je toga i Franica Tasovac, autorica kuharice Slatka Hrvatska, koja je iz tiska izašla prije nešto više od mjesec dana.

Na stranicama ove kuharice čiji nas dizajn naslovnice vodi u kuhinje naših baka, našlo se 73 recepta iz raznih dijelova Hrvatske. Autorica iskreno priznaje da nisu svi dijelovi Lijepe Naše jednako zastupljeni, no nastojala je neke od najboljih i najpoznatijih slastica okupiti u svojoj kuharici.

Stvaranje slatke knjige recepata joj nije strano jer je prije pet godina objavila kuharicu Slatka Korčula. Kakav je uspjeh ta kuharica postigla, što nas čeka na stranicama nove kuharice i možemo li u budućnosti očekivati još slatkih ukoričenih izdanja ove autorice, saznajte u nastavku teksta.

Prije nešto više od mjesec dana iz tiska je izašla kuharica Slatka Hrvatska/Sweet Croatia. Možete li nam malo detaljnije predstaviti ovo slatko izdanje?

Da, dobro ste rekli – slatko izdanje.

To je mala knjiga dimenzija 15 x 16 cm, oku vrlo privlačna jer su omot i naslovnica napravljeni prema uzoru na „one stare krpe“ koje su ukrašavale zidove mnogih naših baka.

Koliko se ukupno slatkih recepata nalazi u ovoj kuharici i koliko vam je vremena trebalo za pripremu ove kuharice?

U njoj su 73 recepta tradicionalnih hrvatskih kolača, a uz svaki recept je i fotografija.

Priprema je dosta trajala, nije se bilo lako odlučiti koji ću recept ubaciti, a koji „maknuti“ jer nisam željela da to bude ni velika ni teška knjiga. Cilj mi je bio biti napraviti jedan prepoznatljiv hrvatski suvenir.

Na koji ste način odabrali recepte koji će biti objavljeni u vašoj kuharici? Jesu li to recepti koji se tradicionalno pripremaju u vašoj obitelji, neki koje ste slučajno probali, a oduševili su vas ili pak recepte koje vam je netko drugi preporučio?

Željela sam da budu obuhvaćeni svi dijelovi Hrvatske.

Volim kuhati i praviti kolače pa sam još od malih nogu sakupljala recepte. Gdje god sam nešto probala, a da mi se to svidjelo, onako „besramno“ bih pitala recept. Mnoge od recepata u knjizi je pripremala moja mama, susjede, prijatelji…

Korčula je mali grad i svi se uglavnom poznajemo. Kad sam napravila Rapsku tortu odnijela sam je susjedi s Raba, Skradinsku prijateljici iz Šibenika, željela sam biti sigurna da je to – to.

Više vjerujem „usmenoj predaji“ nego receptima koji se svakodnevno objavljuju, uvijek netko umetne nešto novo i na kraju se izgubi ono tradicionalno.

Prema samom naslovu kuharice dalo bi se zaključiti da ste pripremali tradicionalne hrvatske recepte. Jesu li u vašoj kuharici zastupljeni svi dijelovi Lijepe Naše i jeste li svima dali jednaki prostor?

U knjizi su zastupljeni svi dijelovi Hrvatske. Ne mogu reći da sam im dala jednak prostor. Razmišljala sam da je napravim prema zavičajnim područjima, ali to je vrlo teško jer se većem broju kolača ne mogu odrediti prave granice.

Koji su tradicionalni sastojci koje ste koristili pri pripremi slastica u svojoj kuharici?

Počela bih od masti jer se danas uglavnom koristi maslac. Margarin nisam koristila sigurno dvadesetak godina.

Rogač je nekako izgubljena namirnica, zdrav je i okusom poseban.

Za varenik sigurno mnogi nisu čuli, a dobiva se od grožđa. Naši stari su ga koristili umjesto šećera, a ja ga danas osim u nekim kolačima stavim i u „ šug“ (umak, op.a.).

Kukuruzno brašno, ali ne ono pakirano po trgovinama već od neke bakice na tržnici je sigurno bolje. To sam se uvjerila kada sam pravila kukuružnjače, a recept mi je dala kolegica iz Međimurja.

Neodoljiva smokva koja se miješa s bademima….. i imamo izvrsnu slasticu koja može trajati.

Rakija se prije dosta koristila, u osnovi lozovača, a kasnije se oplemenila laticama ruže ili neke druge voćke.

Ovo nije vaša prva kuharica – prethodno ste već objavili kuharicu Slatka Korčula. Koliki je uspjeh ostvarila ta kuharica i što vas je zapravo potaklo na stvaranje još jedne slatke kuharice, ovaj put sa širim područjem koje pokriva?

Slatka Korčula je za mene posebna. Izdala sam je 2014. godine. Usudila bih se reći da je postigla izvrstan uspjeh. Nema djelića Zemlje gdje nije otputovala. Još uvijek mi se ljudi javljaju mailom i pitaju za neki savjet kod priprave kolača. 

Ovo je bila odlična promocija moga grada, a prijatelji su vrlo brzo počeli pitati kad će prošireno izdanje. Onda sam počela razmišljati o Slatkoj Hrvatskoj i zajedno s prijateljicom je pripremati. Kako je ona imala i previše obaveza, nastavila sam sama, sve ispočetka. Dosta je potrajalo, ali sam jako zadovoljna. Cilj mi je opet bio da to bude jedna mala i slatka knjiga koju ljudi mogu staviti u putnu torbu i ponijeti uspomenu iz Hrvatske bilo gdje.

Za dizajn obje knjige zaslužna je Tonka Lujanac.

Vrlo lijep predgovor u obje knjige potpisuje Claudia Tarle.

Posebno mi je zadovoljstvo jer sam ovu knjigu napravila sa svojom djecom, Rokom koji je asistirao i Androm koji je napravio izvrsne fotografije svih kolača.

Obje knjige prevedene su na engleski jezik.

Koji je osnovni cilj vaših kuharica – je li to promocija tradicionalnih hrvatskih slastica, povratak okusa iz djetinjstva ili pak nešto treće?

Kada sam radila Slatku Korčulu, nisam još imala stalan posao. Šetajući gradom gledala sam što turisti kupuju. Vidjela sam da se kolači dobro prodaju, a nigdje nije bilo nešto za trajnu uspomenu. I jednostavno je došla ideja!

Kako ocjenjujete stanje u hrvatskom slastičarstvu kada su u pitanju tradicionalne slastice – jesu li one dovoljno zastupljene ili gube bitku s modernima?

Ne vjerujem baš svemu što se piše, koji put se pitam gdje idu te izmišljotine.

Mi imamo cukarin i klašun, tradicionalne korčulanske kolače. Onda vam netko napiše da je to istarski kolač ili ih počinju praviti s praškom za pecivo, a zna se da u njih tradicionalno ide amonijak.

U koju god slastičarnu dođete vidjet ćete cheesecake ili muffin, a to mi je pomalo žalosno. Trebali bismo raditi na promociji naše tradicije. Rijetka su mjesta gdje se može probati neki tradicionalni kolač.

Kada je u pitanju promocija tradicionalnih hrvatskih slastica putem medija i prezentiranje istih turistima – smatrate li da je tu dovoljno napravljeno ili bi se dalo učiniti još?

Za promociju se uvijek može napraviti više.

Po meni bi se u svakom mjestu koje ima svoju tradicionalnu slasticu mogla napraviti nekakva manifestacija priprave istih. To turisti vole.

Koja je vaša omiljena hrvatska slastica i zašto?

Zaista mi je teško odgovoriti. Volim kuhati i praviti kolače, a isto tako i probati. Volim slatko, ali ako baš moram izdvojiti, neka to bude klašun – prema mojem receptu.

Nakon Korčule i Hrvatske, očekuje li nas još neka slatka kuharica s vašim potpisom i imate li i drugih slatkih planova koje biste otkrili našim čitateljima?

Toliko sam puta napravila neki kolač, a onda bi moj muž rekao: „Ovo jedete sad i nikad više!“ Nije on to rekao samo tako. Često nešto napravim, bude odlično, ne zapišem ili papirić proslijedim prijateljici i kasnije ju pitam za recept.

E sada sam počela zapisivati. Mome Andru se svidjelo fotografiranje i rekao je da sljedeća knjiga mora biti knjiga autorskih kolača. Ideja mi se svidjela. Ne znam, vidjet ćemo!?

Fotografije: Franica Tasovac

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.