Mirjana Šmit: „Moj doživljaj Sigepa“

Kako je najveći svjetski sajam sladoledarstva, slastičarstva, konditorstva te pekarstva doživjela naša suradnica Mirjana Šmit pročitajte u nastavku teksta.

Naša suradnica Mirjana Šmit s bloga Od slatkoga slađe posjetila je sajam Sigep u Riminiju te za naš portal napisala kratku priču o tomu kako se tamo provela, ali i kako ju je život odveo u smjeru slastičarstva i fotografije.

“Već neko vrijeme razmišljam o svom životu… moja struka nema dodirnih točaka sa slastičarstvom, ali kao da me već godinama nešto vuče na drugu stranu…

Nakon 20 godina rada u prosvjeti žena se okrene i svoj životni put vidi u slasticama, kuhanju, fotografiranju i, što je najbitnije, uživa u svakoj minuti iako radni dan često traje i po 15 sati.

Godinama razmišljam o ovom sajmu! Promatram, kombiniram, ali nikad nema godišnjeg u siječnju! Ove sam godine uspjela! Godišnji odmor! Italija, 6 dana! Verona-Bologna-Rimini-Firenca. Sajam! Godišnjica braka! Dvadeset i peta! Zaista ću ovo pamtiti!

Kao što sam već rekla, ovo je prvi sajam ovoga tipa koji sam posjetila i bila sam sretna kao malo dijete. Toliko izlagača, posjetitelja.

Prošle je godine sajam posjetilo oko 200.000 ljudi.  Izlagači su predstavili sirovine, materijale, proizvode, postrojenja, strojeve, opremu i dodatke u 16 paviljona na

118.000 kvadratnih metara izložbenog prostora.

Sigep je pokrenut  na prijedlog talijanskih proizvođača sladoleda, članova obrtničkih udruga, koji su željeli jedan sajam koji će podržati njihovu aktivnost. Danas Sigep potvrđuje svoju ulogu vodećeg svjetskog sajma za profesionalce u području sladoleda, slastičarstva, pekarstva i kave.

Sam ulazak na sajam – trajalo je… Provjere, pomalo neorganizacija, ali eto nas..

Najprije sam požalila što nemam pekaru! Kupila bih taj veliki stroj koji mijesi kilograme i kilograme tijesta! Savršeno! Pa strojevi za punjena peciva.. stajala sam nekoliko minuta i promatrala. Treba ti samo jedan čovjek koji peciva slaže u pekače i stavlja u pećnice. Odlično!

Ulazimo u halu s velikim staklenim vitrinama i tako slatkim malim kolačima raznih boja. I torte su šarene! Staklene! Nema torti s fondanom, mada se masa prodaje tamo negdje u nekom dijelu. Nema puno zainteresiranih.

Ono što me iznenadilo (ili sam to očekivala) je da nema puno prodajnih pultova. Naišli smo na tri na kojima je bila velika gužva. Nisu ti kalupi bili prejeftini, naprotiv, ali kad ga uzmeš u ruku i pomisliš to je to, onda ga i kupiš. Naravno da sam se počastila kojim silikonskim kalupom i jedva čekam isprobati ih!

Dolaze na red sladoledi… Mislila sam da me ne zanima ta hala dok nisam kušala! Koji okusi! Koji kremasti sladoledi! Mislim da je ovdje čak bila veća gužva nego na onim kalupima.. Sladoledi se dijele u žličicama ili u kornetima (tu su već čekalo u redu (smijeh)). Sad mi je, pak, bilo žao što nemam slastičarnicu! S puuuno sladoleda!

Nakon višesatnog hodanja i obilaženja, poželjela sam sve proći još jednom! Da utvrdim gradivo (smijeh)!  Nadam se da ću i iduće godine opet imati godišnji i sve proći još jedanput, dva puta.. i da će biti novih, isto ovako zanimljivih stvari.”

Fotografije: Od slatkoga slađe

Slatkopedija
Slatkopedija

Portal specijaliziran za slastice i slastičarstvo na kojem možete pronaći sve što vas zanima o slatkim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.