Elena Rapan: „U svoje slastice volim dodati dašak Dalmacije“

Naša nova suradnica Elena Rapan s bloga Ćakula o spizi bez dlake na jeziku otkrila nam je što voli, a što ne voli u blogerskom svijetu i kako ocjenjuje zadarsku slastičarsku ponudu.

Ona je ponosna Zadranka, Dalmatinka koja svakom svojom objavom, svakom svojom fotografijom donosi dašak Dalmacije u vaše domove. Odana je dalmatinskoj prehrani, a svoju ljubav prema toj kuhinji dokazala je i davši svom blogu ime Ćakula o spizi.

Temperamenta poput prave Dalmatinke, bez ustezanja priča o onomu što voli i što ne voli kod kolega blogera, ali i o tomu koji su ključni problemi zadarskog slastičarstva.

U njezinim slasticama nećete naći želatinu, ali zato očekujte maslinovo ulje, lavandu, ružmarin… Odakle crpi inspiraciju za svoje slastice i zašto je sklonija slatkim nego slanim objavama, saznajte na našem portalu.

Kako je krenula vaša blogerska priča – kada ste se i zašto odlučili priključiti blogerskoj zajednici?

Blog sam otvorila prije skoro godinu dana. Nakon višegodišnje aktivnosti u kulinarskim grupama na Facebooku, u dnevnim objavama sve mi je više postajala važna prezentacija i fotografija jela. Sve češće sam sama krojila recepte (iako osim macaronsa, ne znam da li sam ikada napravila ikakvu slasticu da sam se striktno držala recepta,uvijek sam morala nešto izbaciti,dodati,smanjiti) i jednostavno sam ih htjela imati na okupu, sa svojom galerijom slika u toj zbirci. I nije mi preostalo ništa drugo nego otvoriti blog, koji sam odmah povezala s Instagramom i istoimenom Facebook stranicom. Možda je ipak presudila ljubav prema fotografiji, koja se aktivirala putem.

Vaš blog nosi naziv Ćakula o spizi. Kako ste se odlučili dati blogu baš to ime i može li se iz samog imena iščitati vaša naklonost tradicionalnoj dalmatinskoj spizi odnosno slasticama ili ste skloni i tradicionalnim i modernim receptima?

Ime bloga je spontano došlo kad sam u popunjavanju obrasca za otvaranje bloga trebala upisati naziv. More i Dalmacija… moja inspiracija, galeb, kamen, kaić – valjda imam milijun fotografija te tematike. Najradije bih cijeli blog pisala na dalmatinskom dijalektu, ali to ne bi bilo praktično pa se suzdržavam (ali izleti mi koja). Moj favorit i izbor je definitivno mediteranska kuhinja, uz našu, talijanska i grčka. Ne preferiram npr. azijsku kuhinju, iako sam bila dugogodišnji vegetarijanac, u jednoj fazi i makrobiotičar, naš način pripreme hrane mi najviše odgovara. Volim zaviriti u europsku kuhinu, na primjer rusku, ali uvijek se vratim našoj domaćoj spizi.  Kod slastica ću baciti izlet na novitete, ali češće retuširam neke ustaljene recepte.

Iako bi se po nazivu mogao steći dojam da će biti riječi općenito o hrani, čini nam se da na vašem blogu ipak prevladavaju slatki recepti. Kada se stvorila vaša ljubav prema slasticama? Jeste li ih oduvijek voljeli ili ste naknadno otkrili svoju ljubav prema pripremi slatkih jela?

Da, prevladavaju slastice zato što su više fotogenične od sarmi i suhih rebara (smijeh). Od slanih jela pišem o tartovima, soparniku, galetti, pizzi… Kako ne jedem meso skoro uopće, nisam kompetentna za pisanje bloga o tome, iako dečkima doma sve kuham i pitaj Boga kako to ispadne jer ni ne kušam kad se kuha meso. Riba da, obožavam sve iz mora, ali nekako uopće mi ne dolazi da recitiram kako sam frigala srdele, skuhala dagnje i začinila hobotnicu na salatu. Računam da to svi znaju. Ako nisam ubacila neki novitet nemam poriv za pisanje, a doma uglavnom kuham tradicionalno, osim onoga što ja ručam, ali to bi već spadalo u neku kategoriju zdrave hrane, bez mesa i to bi išlo u nekom drugom smjeru. Volim sireve jako, tako da ponekad zabilježim sir i ribu, uglavnom u domeni Instagrama.

Od koga ste dobili najvažnije savjete za izradu slastica i jeste li do najvažnijih trikova došli samostalno na temelju vlastitog iskustva u kuhinji ili vam je netko drugi otkrio najvažnije tajne?

Počela sam kuhati jako rano, već u 6. razredu, Vrlo brzo sam počela peći baklave, čupavce… odmah sam išla na konkretno, nisam se učila na redanju keksa i pudinga. Mama je radila 3 smjene i uglavnom sam sama učila i improvizirala, Rezala sam recepte iz „Svijeta“ i „Mile“ i lijepila ih u svoju bilježnicu koju i danas imam. Bio mi je gušt dočekati je nakon posla sa skuhanim ručkom. Doma smo svi voljeli jesti i imala sam motivaciju praviti jer bi se kod nas sve smazalo još vruće.

Odakle crpite inspiraciju za recepte koje objavljujete na blogu – je li to iz starih obiteljskih bilježnica ispunjenih receptima, od prijateljica, s interneta…?

inspiracija za recepte? ili smišljam gdje bih mogla utopiti sir, jogurt kojem ističe rok pa vrtim verzije u glavi ili zamislim neku kombinaciju  koja mi se baš jede, pa uguglam postoji li nešto slično pa onda prekrajam, spajam više recepata, podloga krema…  Svega tu bude pa piskaram na papiriće dok kuham koliko sam čega stavila i kasnije spajam i uobličujem.

Hroštule,fritule,krafne… radim po receptima iz dalmatinskih kuharica, a volim u knjižnici listati knjige s receptima. Imam ih dosta i u kućnoj biblioteci.

Imate li možda neki omiljeni sastojak koji dodajete svojim slasticama? Ili pak neku namirnicu koju izbjegavate?

Nikad ne koristim želatinu, smrdi mi i gadljiva mi je iz više razloga. Ili kemijam s čime da je nadomjestim ili uopće ne pravim ako je ne zamjenjiva u receptu. Rijetkost je da radim nešto gdje ide jako puno jaja, ledeni vjetar npr. Kad vidim da u biskvit ide 8 jaja, samo okrenem stranicu. izvor averzije nepoznat (smijeh). Volim stavljati maslinovo ulje,lavandu, ružmarin, papar u slastice… dašak Dalmacije.

Koja je vaša najdraža slastica?Je li to neka koju ste sami pripremili ili neka koju vam je netko drugi pripremio?

Od slastica najviše volim one gdje ima puno tijesta – fritule,buhtle… Obožavam prhko tijesto, to mi je favorit. Sve suho, kekse… zapravo kremasto uopće ne volim, ali mi je gušt praviti. Volim i puno čokolade, bečke kocke su mi jedan od dražih čokoladnih. Najdraže mi je pojesti maminu ili svekrvinu pitu od jabuka.

Kako ocjenjujete našu blogersku scenu? Ima li netko od kolega blogera koje osobito cijenite i čijem se radu divite?

Hm, blogerska scena, svega tu ima. Ne volim prenemaganja ,lažne priče, prematerijalne priče… Volim one zdravoseljačke, iskrene,jednostavne, mentalne, koji su istovremeno inteligentni, humoristični i iz kojih naučiš kao blog Torta,pinjur,pijat, Mama ja sam gladan, Matejka like chocholate…. takve priče iz duše. Ima ih još… nemam uzore, ali imam one koji motiviraju, potaknu…

Vi ste iz Zadra – kako ocjenjujete zadarsku slaku ponudu? Ima li Zadar dovoljno slatkih mjesta i kvalitetnu slastičarsku scenu?

Zadar je preplavljen pekarama, imaju možda 2 ili 3 dobre slastičarnice u gradu. I nas je preplavio konzumerizam upakiranih proizvoda iz vrećice ili fast fooda, ali budi se svijest. Sve se više cijeni ručni rad, npr. jako su tražene domaće torte za rođendane. Ljudi vape za domaćim okusima, valjda smo zasićeni konfekcijskih slatkiša. Polako, doći će to na svoje.

Koji su vaši budući planovi? Planirate li možda jednom izdati svoju kuharicu, možda otvoriti svoj slatki kutak u svom gradu?

Nemam ambicije otvarati slastičarnicu jer teško bi me zadovoljilo da radim po zadatku, narudžbi… Ja volim raditi iz gušta što mi u tom trenu dođe, ne bih bila marljiv profesionalni slastičar. I jako volim fotografiju, to me ispunjava dodatno… tako da možda jednog dana, nekakva knjižica s receptima… tko zna.

Uskoro će se vaši recepti naći i na našem portalu. Možete li za kraj najaviti našim čitateljima što mogu očekivati od vas – kakve ćete nam slatke recepte donijeti?

Ja sam nepredvidiva, nema šablone, nema plana, puštam da ide svojim tokom, dan po dan… a od recepata,svakako će biti nešto sa sezonskim voćem… imam u planu đumbir pokušati ubaciti u neku slatku kombinaciju. To će svakako biti iduće, jer me kopka već nekoliko dana ideja.

Fotografije: Ćakula o spizi

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.