Damir Rožajac: „U Hrvatskoj imate ikonu slastičarstva – Dragicu Lukin“

S jednim od najboljih bosansko-hercegovačkih slastičara razgovarali smo o njegovom novom angažmanu u sarajevskoj slastičarnici La Delicia, brojnim osvojenim priznanjima i budućim planovima.

Ime Damir Rožajac dobro je poznato svima koji se bave slastičarstvom u Bosni i Hercegovini, ali i okolnim zemljama. Riječ je o jednom od najboljih bosansko-hercegovačkih slastičara koji je u petnaest godina dugoj karijeri osvojio niz priznanja, trofeja i nagrada kako na domaćim, nacionalnim prvenstvima, tako i na velikim svjetskim smotrama.

Novi izazov u njegovoj profesionalnoj karijeri predstavlja angažman u novoj sarajevskoj slastičarnici La Delicia, koju, zajedno sa svojim timom, želi pretvoriti u prepoznatljivo i nezaobilazno slatko sarajevsko mjesto.

Koji su mu daljnji planovi, koliko mu znače osvojene nagrade te koga od hrvatskih slastičara osobito cijeni, ispričao je samo za portal Slatkopedija.

Upravo ste angažirani kao glavni slastičar nove sarajevske slastičarnice La Delicia. Možete li nam reći nešto više o toj slastičarnici – kad se očekuje otvaranje, gdje će biti smještena i po čemu će biti posebna?

Tako je, angažiran sam ponovo na poziciju šefa. Nakon mog dugog iskustva na istoj poziciji, želio sam nakon 15 godina malo promjene u životu, želio sam doći u novu radnu sredinu, osposobti mlade ljude i s njima pokušati pored jake konkurencije u gradu steći ime i brend naše buduće slastičarnice La Delicia koje će jednom riječju biti sinonim grada i pečat u gradu kao vodeća slastičarnica po kvaliteti i uspjesima. Slastičarnica je smještena na Koševu putu prema Pionirskoj dolini, na mirnom i lijepom mjestu i upravo takvoj sredini je trebao ovakav objekt koji će biti poseban po svom izgledu, interijeru te će se od drugih u gradu razlikovati upravo po širokoj lepezi proizvoda u kojoj će svaki gost imati šanse pronaći neku deliciju za sebe.

Tko stoji iza ove slastičarnice (tko su vlasnici) i kako je došlo do vašeg angažman u njoj?

Vlasnik slastičarnice je gospodin Mustafa Trle, inače poduzetnik  i čovjek koji je u poslu od kako zna za sebe, međutim gospodin Mustafa  je iz skroz druge priče što se ugostiteljstva tiče – inače je direktor i vlasnik  lanca čuvenih marketa u Sarajevu i želio se iskušati i u ugostiteljstvu pa je tako došao na ideju da napravi jedan čuveni objekt i dovede jake majstore, da osposobi tim i kao jedna obitelj krene u nove radne pobjede.

Kakva će biti ponuda ove slastičarnice? Jeste li, uz standardne slastice, u ponudu uvrstili i one bezglutenske i zdravije verzije slastica?

Naravno, slastičarnica će imati preko 100 raznih slastica: proizvode za dijabetičare, bezglutenske proizvode, a uz to ćemo asortiman slastica uvijek osvježavati tako da će za svakoga našeg gosta imati po nešto.

Hoće li u ponudi vaše slastičarnice u većoj mjeri biti zastupljene moderne i vizualno atraktivne slastice ili ćete naglasak stavljati na tradicionalnim, bosansko-hercegovačkim slasticama? Hoćete li možda ponuditi moderne verzije tradicionalnih slastica?

Dakle, kao i u svakom poslu trend se prati pa tako i mi moramo pratiti trendove širom svijeta i primjenjivati ono što je u svijetu aktualno tako da će većina naših proizvoda biti bazirana na trenutnim modernim slasticama. Međutim, to ne znači da ćemo zanemariti naše staromodne i nacionalne slastice koje će ipak imati svoje posebno mjesto na našim policama.

Mislite li da je danas u slastičarstvu važniji izgled slastice od okusa ili pak jedno mora pratiti drugo?

Uvijek je na prvi pogled izgled privlačio dok se to nešto proba, a onda se čovjek razočara, tako da moje iskreno mišljenje jest da  kod kolača ipak mora ići jedno uz drugo da bi kolač bio baš kolač.

U slastičarstvu ste već petnaest godina, a vaš je rad međunarodno priznat – osvojili ste brojna priznanja, postali ste članom Udruženja kuhara i slastičara Italije, Slovenije, Švedske, Srbije, Hrvatske… Što za vas znače sva priznanja koja ste dobili i je li vam možda neko od tih priznanja najdraže?

Tako je, osvajač sam dosta priznanja, medalja, plaketa, pehara i sve to što je iza mene mi samo daje još veću ljubav i energiju da se još više borim, trudim i zalažem i naravno da doprinesem i sebi i poslodavcu, a upravo zbog tog rada i zalaganja i dolazi sve ovo gore navedeno pa sam tako i ponosni član država koje ste nabrojali.

Za Svjetsko natjecanje u Istanbulu 2015. napravili ste sarajevski šećerni Sebilj koji je čak i imao česmu s vodom. Koliko vam je vremena trebalo za izradu toga i je li to najizazovnija slastica koju ste pripremili?

Tako je, to je bio rad koji se pripremao punih mjesec dana po 13 sat svaki dan bez prestanka, rad koji je zahtijevao dosta odricanja, ali kasnije je urodio plodom – napravio sam identičan sarajevski Sebilj koji je izgledao fantastično te sam zadivio suce i spojio nespojive dvije materije – šećer i vodu. Taj eksperiment je uspio, voda je tekla iz Sebilja isto kao i iz onog na Čarsiji i zahvaljujući tome iz Istanbula sam sa Svjetskog prvenstva donio drugo mjesto što je bio veliki uspjeh za mene, moju firmu i naravno moju državu koju sam predstavljao. A što se tiče ostalih skulptura, imao sam izazov i napraviti sarajevski muzej koji je u to vrijeme bio nažalost zatvoren, ali smo doprinijeli time i dali znak da je on ipak tu i da nije zaboravljen i uspjeli smo makar medijski otvoriti ga i dati svijetu jednu lijepu sliku o njemu.

Kako se uopće rodila vaša ljubav prema slastičarstvu? Je li ona prisutna od malih nogu ili ste tek kasnije otkrili da je slastičarstvo pravi izbor za vas?

Pa da budem iskren, ljubav se pojavila još u školskim danima, a ona prava ljubav se dogodila na praksi, kada sam se susreo s poslom i vidio što je to zaista i kako ovom poslu treba prići i zavoljeti ga.

Gdje ste stekli formalno slastičarsko obrazovanje? Koje su prednosti, a koji nedostaci koje ste zamijetili tijekom svoga školovanja?

Kao učenik sam osvajao medalje i imao neki đački talent i kao takav 2002. godine sam kao đak imao čast biti dio tima čuvene slastičarnice Palma gdje sam o ovom poslu naučio doslovno sve, iz te kuće sam obišao svijet, odlazio na razne seminare, obuke, sajmove, natjecanja. Također sam imao čast raditi s čuvenim majstorima koji su na mene prenijeli veliko znanje i usmjeravali me kako se u ovom poslu treba nositi jedan veliki budući slastičar pa sam tako zavolio ovaj posao i nakon izvjesnog vremena odlučio u ovom poslu završiti VKV zvanje, 5 stupnjeva slastičara specijaliste, tako da i dan danas učim, treniram, vježbam,  primjenjujem i nadopunjavam sebe recepturama, kreacijama, dekoracijama i slično.

Možete li ocijeniti kvalitetu srednjoškolskog obrazovanja za slastičare u Bosni i Hercegovini – što je dobro, a na čemu bi se trebalo još poraditi?

Pa iskreno volio bih da se stručni nastavnici više posvete praktičnoj nastavi i teoriji i da malo više na tom polju porade, da učenici budu spremniji kada završavaju zadnju godinu odnosno da makar trunku znanja imaju jer ipak je ovo jedan divan i krasan posao.

Kako biste ocijenili stanje u bosansko-hercegovačkom slastičarstvu? Prate li se u BiH slastičarski trendovi i što bi se moglo napraviti kako bi se poboljšala situacija u bosansko-hercegovačkom slastičarstvu?

Nažalost, situacija u BiH po pitanju ovoga zvanja je jako čudna, dosta omladine završi ovu školu i na kraju se počne baviti skroz drugim poslom. Da bi poboljšali i razvili ovo zvanje po mom mišljenju trebalo bi organizirati udruženje slastičara iza koje bi stajala jedna jaka kompanija ili država da bi se mogli usavršavati, pratiti trendove, sajmove, natjecanja, odnosno raditi sve ono što je potrebno za nadopunu ovog zvanja pored prakse koju obavljamo.

Koga od svojih kolega iz BiH osobito cijenite? Ima li netko čiji biste rad posebno istaknuli?

Ako ćemo iskreno, u svijetu imam dosta prijatelja što kuhara što slastičara tako da su mi svi oni ponaosob bitni i dragi, ali ako bih morao izdvojiti nekoga, neka to bude moj uzor, gospođa Dragica Lukin, inače i moja zemljakinja, a i žena koja zaslužuje samo riječi hvale i mnogo više od toga.

S obzirom na to da ste član Udruženja kuhara i slastičara Italije, Slovenije, Švedske, Srbije, Hrvatske, vjerujem da pratite i stanje u slastičarstvu u Hrvatskoj. Što mislite o hrvatskoj slastičarskoj sceni i koga biste od hrvatskih kolega istaknuli kao osobito kvalitetnog?

Tako je, Hrvatska kao asocijacija ili savez ima dosta jakih, uspješnih i dobrih slastičara koji rade u jakim hotelima, restoranima. Da se vratim na prethodno pitanje – Hrvatska ima ikonu slastičarstva, ženu vrijednu svakoga spomena – gospođu Dragicu Lukin.

Koji su vaši daljnji profesionalni planovi – imate li u planu neko novo natjecanje? Možemo li očekivati izlazak vaše kuharice? Možda i neku slatku radionicu pod vašim vodstvom?

Dok god budem u mogućnosti, nastojat ću pratiti natjecanja i kao sudionik i kao sudac. Naglasio bih da imam časopis odnosno izlazim u jednomjesečnom izdanju časopisa Vaša kuharica gdje svaki mjesec našim čitateljima ponudim po dva lijepa recepta koje može spraviti kući svaka domaćica ili amater slastičar. Što se tiče radionica imamo u planu organizirati više radionica kako bismo pokazali osnovne i vrlo važne korake u slastičarstvu  amaterima i ljudima koji žele i vole ovaj kako bi možda sutra i oni radili taj isti posao.

Fotografije: Damir Rožajac

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.